Kategorija: Uncategorized

HPV infekcija

spolno je prenosiva bolest koju izaziva HPV – humani papiloma virus. me se odnosi na grupu virusa s više od 100 tipova, od kojih je više od 30 spolno prenosivo. Procjenjuje se da 50% svih žena i 80 – 100% djevojaka u dobi između 18 – 25 godina pri spolnom kontaktu dolazi u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije. Razlog tomu je spontani klirens virusa ili prirodno “čišćenje” – samoizlječenje, proces uvelike ovisan o stanju imunološkog sustava inficirane osobe.

HPV-om je inficirano oko 630 milijuna ljudi širom svijeta i dovodi se u izravnu vezu s nastankom karcinoma vrata maternice. Svake godine u svijetu oboli oko pola milijuna žena od karcinoma vrate maternice, a oko 300.000 ih umre.

Dvije su podskupine virusa: niskorizični i visokorizični tipovi.

Prisustvo niskorizičnih – “low risk” tipova (6, 11, 41, 43, 44) izaziva pojavu genitalnih bradavica, kondiloma koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom. Visokorizični – “high risk” tipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma.

Cervikalna displazije sveobuhvatni je naziv za intraepitelne novotvorine, abnormalne promjene ograničene na sluznicu vrata maternice, označene kraticom CIN – “cervikalna intraepitelna neoplazija”. Premu stupnju zahvaćenosti epitela se razlikuju CIN1 (blaga displazija); CIN2 (umjerena displazije) i CIN3 (teška displazija).

Kronična ili perzistirajuća HPV infekcija povisuje rizik nastanka raka vrata maternica za 65, a kod onkogenih, visokorizičnih tipova i za 130 puta. Ipak, većina žena s pozitivnim HPV testom neće dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju zahvaljujući “prolaznosti” HPV infekcije, jer će se virus u potpunosti izlučiti, najčešće tijekom prvih 6-9 mjeseci od zaraze. Izlučivanje onkogenog HPV tipa 16 može potrajati i do 16 mjeseci, pri čemu test na virus ostaje pozitivan kroz cijelo ovo vrijeme.

Znanstvena istraživanja pokazuju utjecaj kroničnog stresa i određenih stavova o seksu na promjene krvnog optoka u cerviksu, što značajno utječe na lučenje cervikalnih žlijezda. Time se ukazuje na organsku vezu između stresa i promjena u ovom dijelu tijela. Slabljenje imunološkog sustava uslijed kroničnog emocionalnog ili drugog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja, može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje potiču aktivnost virusa.

Kontracepcijske tablete mogu povećati vjerojatnoću nastanka abnormalnosti epitela, premda je točan mehanizam nepoznat. Raspravlja se veća seksualna sloboda i veći broj partnera uz sigurnu zaštitu od trudnoće koju nude oralni kontraceptivi, premda je vjerojatniji mehanizam smanjenje razine vitamina B skupine, odnosno folne kiseline u krvi.

Simptomi ?

Ukoliko se radi o HPV infekciji niskorizičnim tipovima, simptomi mogu biti odsutni a ako su prisutni tada nastaju genitalne bradavice ili kondilomi. U muškaraca se kondilomi javljaju na glavi penisa i prepuciju, u žena na malim usnicama, po cijeloj površini vagine, oko anusa ili na stražnjici. Ako je broj kondiloma umjeren, popraćeni su umjerenim svrbežom. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u skupinama, moguća su krvarenja i tada su kondilomi veoma bolni.

HPV infekcija s visoko-rizičnim tipovima može biti pridružena ili se javiti izolirano, uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice učinjenog u okviru obrade abnormalnog PAPA nalaza.

Postavljanje dijagnoze ?

Istraživanja pokazuju da se čak 50 do 80% blagih poremećaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz visokorizičnog HPV vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, promjene brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola.

U sklopu cjelovite dijagnostičke obrade – otkrivanja i verifikacije cervikalne displazije, ulogu igraju tri komplementarne metode: PAPA test, kolposkopija s ciljanom biopsijom i patohistološka analiza uzorka.

U novije vrijeme, ovom klasičnom dijagnostičkom trijasu pridodana je i HPV testiranje ili tipizacija virusa, čiji rezultati omogućuju razdvojiti “biološke” od “morfoloških” promjena epitela.

U odsustvu HPV infekcije, promjene se nazivaju “morfološki CIN”, jer i ako se morfološki (izgledom) radi o displaziji, ove promjene ne mogu dovesti do nastanka karcinoma. Samo promjene epitela izazvane humanim papiloma virusom predstavljaju rizik za nastanak karcinoma, te se nazivaju “biološki CIN”.

Mogućnost reakcije organizma tipa prolazne i trajne HPV infekcije, kao i dugi period razvitka prekanceroza iz blagih i umjerenih promjena ostavljaju ogroman prostor za zdravstvenu intervenciju.

Infekcija HPV-om (Humani Papiloma Virus) je danas najčešća spolno prenosiva bolest. Učestalost HPV infekcije najviša je u spolno aktivnih žena mlađih od 25 godina. Procjenjuje se da najmanje 80 — 100% žena u dobi između 18 — 25 godina dolazi pri spolnom kontaktu u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% žena razvija simptome. Do danas je izolirano više od 100 tipova HPV-a. Ako se radi o infekciji sa tipovima niskoga rizika (6, 11, 41, 43, 44) javljaju se genitalne bradavice koje su ujedno i zarazne i prenose se najčešće spolnim odnosom. Dok je infekcija sa visoko rizičnim tipovima virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasnija zato što se oni povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) koja se prezentira bez ikakvih simptoma. U oko 90-95% slučajeva infekcija HPV-om prolazi spontano ali ako je imunološki mehanizam neadekvatan infekcija može biti trajna i dovesti do prekenceroznih promjena vrata maternice a potom i do karcinoma.

HPV-u su najizloženije mlade djevojke, zbog fiziološke nezrelosti vrata maternice, pa je preporuka da u spolne odnose ne bi trebale stupati prije 17 godine. Virus koji se prenosi putem oralnog seksa u nekim slučajevima uzrok je raka grla, barem tako tvrde američki znanstvenici. HPV također uzrokuje i rak penisa. Seks sa više partnera ili sa partnerom koji je imao više različitih partnera povećava šanse za dobivanje HPV infekcije. HPV je , vjerojatno, najčešća spolno prenosiva bolest.

Prije nekoliko godina razvijeno je cjepivo za humani papiloma virus (HPV) i preporučeno mladim ženama i djevojkama starijim od 12 godina.

HPV cjepivo ne liječi, ali ukoliko se dobije prije izlaganja virusu, može spriječiti infekciju sa 4 podvrste HPV virusa. Cjepivo protiv HPV neće zaštititi od drugih spolno prenosivih bolesti kao što su HIV, gonoreja ili infekcija klamidijom, a nakon što je osoba zaražena, cjepivo više nije efikasno. Zbog toga mnoge zdravstvene agencije preporučuju da se cijepe djevojke koje još nisu spolno aktivne. Rašireno cijepljenje počelo je u mnogim dijelovima svijeta. Istraživači u Viktoriji pregledali su podatke o cervikalnim abnormalnostima kod žena, visokog i niskog stupnja , prije i poslije programa cijepljenja. Cervikalne abnormalnosti visokog stupnja uključuju predkancerozne promjene stanica koje često prijeđu u rak. Nakon što je započeto cijepljenje, nađeno je 38%-tno smanjenje visokog stupnja cervikalne abnormalnosti kod žena mlađih od 18 godina.

Registrirana cjepiva protiv HPV-a visoko su djelotvorna u sprečavanju displazija vrata maternice uzrokovanih HPV tipovima sadržanim u cjepivu te smanjuju rizik nastanka premalignih promjena i posljedično invazivnog raka vrata maternice. Uobičajene nuspojave cijepljenja poput otekline i boli na mjestu primjene i povišena tjelesna temperatura, koje se često javljaju, prolaze spontano bez posljedica.

Stručnjaci tvrde da je cijepljenje samo dio rješenja. Važno je da roditelji cijepe djevojčice od 12-13 godina i starije, međutim, iako su i cijepljene, žene i dalje moraju ići na redovne ginekološke preglede, jer cjepivo štiti od samo nekoliko vrsta HPV virusa koji dovode do raka vrata maternice. PAPA test , kombiniran sa cijepljenjem i dalje je najbolji način za prevenciju raka vrata maternice.

Neki smatraju da je ovakvo cjepljenje davanjem vatrenog oružja 12-godišnjakinjama i promicanjem promiskuiteta. I mnogi roditelji dijele zabrinutost da će cijepljenje povećati seksualnu aktivnost mladih ljudi. Međutim, za to nema dokaza. Cijepljenje protiv HPV-a može biti izvrsna prilika za sve roditelje kako bi razgovarali o seksu i zdravlju sa svojim kćerima i sinovima, ravnopravno i u dvosmjernoj komunikaciji, a ne držati predavanje . Djecu ne možemo ni na što prisiliti, ali im trebamo ukazati na rizike koje nosi spolno neodgovorno ponašanje.

VIRUS SE NE ŠIRI SAMO SEKSOM

1. Najčešće se prenosi spolnim odnosom. Oralnim seksom bradavice se prenose u usta

2. Intimni kontakt sa zaraženim dijelom tijela je dovoljan. HPV-infekcija moguća je i u djevica

3. Neke vrste HPV-a uzrokuju kožne bradavice ruku, a njima se virus može prenijeti na drug dijelove tijela

4. Majke s bradavicama na rukama virus mogu prenijeti djeci

5. Moguća mjesta zaraze su i solariji, kozmetički saloni i saloni za masažu.

Gospođa je čula da je pušenje cigareta povećava rizik od raka vrata maternice ? Da li je to istina?

Pušenje predstavlja najznačajniji čimbenik pojavnosti cervikalne displazije i neovisni je rizični čimbenik u nastanku raka cerviksa. Duhanski dim je mješavina plinova, kapljica i sitnih čestica, prije svega ugljičnog monoksida, vode, nikotina i duhanskih katrana.

Kotinin, aktivni sastojak nikotina čije je prisustvo otkriveno u sluznici cerviksa kod žena pušačica, doslovce se ugrađuje u stanice vrata maternice pri čemu se DNA stanice izložena virusu brže mijenja i poprima neprirodna svojstva.

Mnogobrojna istraživanja su dokazala povezanost između pušenja i pojave abnormalnosti epitela vrata maternice. U skupini HPV pozitivnih žena, pušačice imaju dvostruko veći rizik obolijevanja od raka cerviksa, ovisno o intenzitetu pušenja.

Žene koje puše imaju i nižu razinu antioksidanasa. Istraživanja pokazuju 66% manju razinu beta karotena u žena s rakom cerviksa koje puše. Otuda je prestanak pušenja nužan najkasnije pri pojavi abnormalnosti epitela u PAPA testu.

Da li kontracepcijske pilule mogu izazvati rak ?

Izazvati ga ne mogu, ali povećavaju rizik od oboljenja.

Steroidni hormoni, kao što su estrogen i progesteron iz kontracepcijskih pilula igraju ulogu u napredovanju i pogoršanju cervikalne displazije. Većina abnormalnih promjena nalazi se u području “transformacijske zone” koja predstavlja područje cerviksa koje je najosjetljivije na promjene u razini estrogena i gdje se odigrava konverzija estradiola u 16-alfa-hidroksiestron.

Progesteron sa svoje strane potiče ekspresiju viralnih gena HPV-16 i HPV-18 na razini transkripcije i stabilnosti mRNA molekule. Tako je u skupini HPV pozitivnih žena uporaba bilo kojeg oralnog kontraceptiva tijekom 5-9 godina povezana s 1.7 puta većim rizikom obolijevanja od raka cerviksa, a tijekom 10 i više godina s čak 4.5 puta većim rizikom nastanka raka cerviksa.

Otuda potiču preporuke za uzimanje nekog od preparata folne kiseline uvijek uz oralnu kontracepciju, kao i za prekid uzimanja oralnih kontraceptiva kod ponavljane pojave abnormalnih PAPA nalaza.

Gospođa ima HPV infekciju, ali nema promjena na PAPA testu ?

Samo postojanje HPV-infekcije, bez promjena u PAPA-nalazu i bez okom vidljivih promjena na spolovilu, ne zahtjeva posebno liječenje. U tim slučajevima, koji su i najčešći, preporučuju se različite higijensko-dijetalne mjere, promjene nekih životnih navika i pripravci za obnavljanje vaginalne mikroflore.

Dobrobiti probiotika u različitim infekcijama već su dobro poznate, a prema novijim saznanjima njihova se učinkovitost primjećuje i u prevenciji, odnosno kontroli postojeće HPV-infekcije. Uz uredne životne navike i pripomoć probiotika, kod više od 90% žena s dokazanim postojanjem visokorizičnog soja HPV-a infekcija će proći u roku od dvije godine.

Ima samo jednog partnertra, dobila HPV infekciju.

Gospođa pita kako se mogla zaraziti HPV-om ako ima samo jednog partnera ?

Najsigurniji način za eliminaciju rizika od HPV-infekcije je apstinencija od spolnog odnosa s drugim osobama, no to je istovremeno za većinu osoba teško prihvatljiv način smanjivanja rizika. Za one koji ipak odluče biti spolno aktivni, izlaz predstavlja dugotrajni, obostrano monogamni odnos s neinficiranom osobom. Ipak, u svakom pojedinom slučaju je teško ustanoviti HPV-status spolnog partnera koji je ranije bio spolno aktivan. Za spolno aktivne osobe, a koje nisu u dugotrajnoj, obostrano monogamnoj vezi, smanjenje broja partnera smanjuje rizik od infekcije HPV-om. Upotreba kondoma smanjuje učestalost karcinoma vrata maternice za koji se smatra da je bolest vezana uz HPV-infekciju. S druge strane, uloga kondoma u prevenciji HPV-infekcije još nije poznata, budući da do HPV-infekcije može doći kako na dijelovima koje kondom pokriva kao i u ostalim, nepokrivenim dijelovima.

-Ne mora značiti promiskuitet, osoba je možda od prije zaražena HPV-om i sad je prenijela novom partneru.