Mjesec: kolovoz 2018.

Vaginitis je jedan od najčešćih ginekoloških poremećaja i najčešći razlog posjeta ginekologu. Možemo pogledati šematski prikaz ženskih spolnih organa.

Vaginitis je upala sluznice rodnice koja može biti zarazne i nezarazne prirode. Simptomi uključuju iscjedak iz rodnice, nadražaj , svrbež i crvenilo. Upala može zahvatiti samo stidnicu-vulvitis ili stidnicu i rodnicu-vulvovaginitis. Upalu mogu izazvati različiti mikroorganizmi, kao i kemijski ili fizikalni podražaji.Uzroci se razlikuju ovisno i o dobi . Kod djece , vaginitis obično uključuje infekciju s florom-bakterijama probavnog sustava ( 2-6 godina najčešće zbog loše higijene međice –briosanje odstraga prema naprijed nakon nužde, nepranje ruku, diranje prstima, osobito u slučaju svrbeža. Razni šamponi , sapuni isto mogu izazvati upalu. Strana tijela, npr. toaletni papir mogu izazvati nespecifični vaginitis s krvavim iscjetkom. Vaginitis kod djece može biti izazvan i nekim bakterijama i gljivicama.

Kod žena reproduktivne dobi , vaginitis je obično zarazne prirode. Najčešći uzročnici su trihomonas koji se prenosi spolnim putem, bakterije i gljivica- candida albicans. U žena repreoduktivne dobi postoji prirodna zaštita rodnice koju čine bakterije vrste lactobacillusa. Laktobacilusi su normalni dio vaginalne flore. Oni održavaju PH –kiselost rodnice u normalnom rasponu između 3,8 do 4,2, znače+i kisela je sredina., sprječavajući tako rast patogenih bakterija i gljivica. Također, visoka razina estrogena, ženskog spolnog hormona, održava debljinu sluznice rodnice, pojačavajući lokalnu obranu. Ono što može dovesti do pretvaranja kisele sredine rodnice u lužnatu je : menstrualna krv, sperma, smanjena količina laktobacilusa, usko, nepropusno rublje, loša higijena i često ispiranje rodnice. Vaginitis može nastati i uslijed stranih tijela u rodnici , npr. zaboravljeni tampon.

Upalni vaginitis koji nije zarazne prirode je rijedak. Nakon menopauze, dolazi do izrazitog sniženja nivoa estrogena što uzrokuje stanjenje rodnice i povećava podložnost infekciji i upali. Isto tako neki zahvati kao npr. odstranjenje jajnika, zračenje zdjelice, neke vrste kemoterapije dovode do gubitka estrogena. Loša higijena ( npr. nepokretne ili inkontinentne osobe) može zbog kemijskog nadražaja mokraćom ili stolicom izazvati kronične upale stidnice. Kod žena nakon menopauze infekcije bakterijama, gljivicama ili trihomonasom su rijetke, ali mogu se pojaviti uslijed nekih faktora rizika. Inače, u bilo kojoj dobo žene određeni faktori rizika mogu pogodovati infekciji stidnice ili rodnice: fistule između debelog crijeva i spolnog sustava, zračenje zdjelice, tumori , tj. sve što ugrožava normalni obrambeni sustav žene.

Nezarazni vulvitis može se pojaviti u bilo kojoj dobi žene uslijed preosjetljivosti ili nadražajnih reakcija na higijenske sprejeve ili mirise, higijenske uloške, deterdžente za rublje, izbjeljivače, omekšivače, boje za tkanine, umjetna vlakna, dodatke vodi za kupanje, toaletni papir, ponekad na spermicide, vaginalne lubrikante ili kreme, gumene prezervative, kontraceptivne prstenove ili dijafragme.

BAKTERIJSKA VAGINOZA: je upala vagine kod koje je količina laktobacilusa smanjena a prerastaju anaerobni uzročnici. Simptomi su gusti , sivi iscjedak koji ima miris na ribi ( amini se stvarajukoji daju taj miris po amonijaku ) koji je jači što je iscjedak lužnatiji, npr nakod odnossa ili menstruacije. Svrbež i nadražaj su česti. . Dijagnoza se postavlja kliničkim putem, pregledom i analizom iscjetka iz rodnice. Ove infekcije mogu izazvati još neke komlikacije , npr upalu sluznice maternice nakon poroda ili pobačaja, prijevremeno pucanje plodne vode i prijevremeni porod i sl. Najčešće se liječi jednim antimikrobnim sredstvom koji se zove metronidazol.

TRIHOMONASNI VAGINITIS: obilan, žuto zelen iscjedak neugodnog mirisa, bolni odnosi, teškoće i s mokrenjem, crvenilo. Lijekovi lokalno i na usta.

KANDIDA VAGINITIS:
Gljivica candida albicans, češto kod dijabetičara, jer se hrani šećerom i razvija, zatim nakon uzimanja antibiotika, kortikosteroida, kod trudnica, kod pada imuniteta, kod primjene spirale koja se umeće u maternicu. Kod žena u menopauzi rijetko, jedino ako uzimaju hormonsku terapiju.

Gusti bijeli sirasti iscjedak koji se drži zidova rodnice. , svrbež rodnicei ponekad stidnice s pečenjem, ponekad i bolni spolni odnosi. Liječi se lijekovima, koji mogu biti lokalni ili na usta ukoliko se infekcije vraćaju.

UPALNI VAGINITIS, javlja se kod žena u menopauzi, sa niskim nivoom estrogene, sluznica rodnice je tanka, upala izaziva gnojni iscjedak, bolnan odnos, liječi se antibioticima, a atrofija ako postoji estrogenskim lokalnim umecima, kreme , tablete ,. Prstenovi .

Najčešći simptom je iscjedak koji treba razlikovati od normalnog iscjetka. Normalan iscjedak je obično mliječno bijel ili sluzav, bez mirisa i ne izaziva nadražaj, može izazvati vlažnost rodnice koja se prenosi na rublje. Vaginalni sekret (iscjedak) normalna je pojava kod spolno zrelih žena i najčešće je proziran ili bjelkast, a osušen na donjem rublju može biti i žućkast. Izgled sekreta mijenja se tijekom različitih faza menstrualnog ciklusa, trudnoće, emocionalnog stresa, promjene načina prehrane, uzimanja različitih medikamenata (uključujući kontraceptive) ili tijekom spolne uzbuđenosti.

pH vrijednost vagine je kisela, što je štiti od pojave infekcije. Međutim, tijekom različitih faza menstrualnog ciklusa mijenja se i kiselost vagine, pa je tako najniža neposredno prije i tijekom menstruacije, kad su i infekcije najčešće.

Najčešći znaci vaginalne infekcije su:

• obilan vaginalni iscjedak neugodna mirisa
• promjena boje vaginalnog iscjetka (bijeli, sirast, zelenkast, žućkasto-zelenkast)
• svrbež i peckanje u predjelu vagine , ponekad i blago krvarenje.
• bol u donjem dijelu trbuha ili čak i grčevi
• peckanje tijekom mokrenja
• bol tijekom spolnog odnosa
• osip ili bradavice u blizini vaginalnog otvora.

Svaki simptom treba shvatiti ozbiljno, a treba imati na umu i to da neke upale u početku nemaju simptoma. Zato, ne odgađajte ginekološki pregled jer izraženost simptoma upale rodnice nije uvijek u skladu s težinom infekcije i mogućim posljedicama. Samo na vrijeme uočena i liječena infekcija može preduprijediti kasnije komplikacije. Naime, neprepoznata, neliječena i/ili nedovoljno liječena infekcija rodnice može se proširiti na druge dijelove reproduktivnog sustava i izazvati ozbiljne posljedice, kao npr. djelomičnu ili potpunu neprohodnost jajnika. Zato bi redoviti posjeti ginekologu trebali postati pokazatelj dobrog odnosa prema vlastitom zdravlju. Ovo je osobito važno tijekom trudnoće jer neliječena upala rodnice može dovesti do preranog poroda, niske porođajne težine djeteta i drugih komplikacija.

Kolposkopija
Promatranje vrata maternice putem leće koja povećava sliku. Nakon promatranja mjesta na kojem je lezija ponekad se učini biopsija (uzimanje uzorka tkiva s mjesta na kojem je lezija) te histološka analiza kako bi se odredila priroda lezije.

– Uzorak vaginalnog iscjetka
Ginekolog uzima malo vaginalnog iscjetka, stavlja ga na stakalce i promatra pod mikroskopom. Često se primjenjuje u slučaju sumnje na Candidu i Gardnerellu.

– Vaginalni bris
Pretrazi koja se obavlja u slučaju sumnje na mikoze prouzročene Candidom, infekcije Trichomonasom ili virusom Herpes simplex. Uzima se vaginalni bris u kojem se potom otkriva eventualno prisustvo mikroorganizama.

– Bris vrata maternice
Ova je pretraga neophodna u slučaju infekcija Chlamydijom i Mycoplasmom. Sastoji se u uzimanju uzorka sluznice s unutrašnjosti kanala vrata maternice.

– Papa-test
Analizom djelića vrata maternice omogućava se otkrivanje staničnih promjena koje mogu dovesti do razvoja tumora. Nakon Papa-testa mogu se obaviti i virološki testovi, poput HC2 (Hybride Capture), koji otkriva je li prisutan HPV virus te koliko je rizičan, ili PCR (Polymerase Chain Reaction) koja omogućuje točnu tipizaciju HPV-a.

HPV infekcija

spolno je prenosiva bolest koju izaziva HPV – humani papiloma virus. me se odnosi na grupu virusa s više od 100 tipova, od kojih je više od 30 spolno prenosivo. Procjenjuje se da 50% svih žena i 80 – 100% djevojaka u dobi između 18 – 25 godina pri spolnom kontaktu dolazi u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije. Razlog tomu je spontani klirens virusa ili prirodno “čišćenje” – samoizlječenje, proces uvelike ovisan o stanju imunološkog sustava inficirane osobe.

HPV-om je inficirano oko 630 milijuna ljudi širom svijeta i dovodi se u izravnu vezu s nastankom karcinoma vrata maternice. Svake godine u svijetu oboli oko pola milijuna žena od karcinoma vrate maternice, a oko 300.000 ih umre.

Dvije su podskupine virusa: niskorizični i visokorizični tipovi.

Prisustvo niskorizičnih – “low risk” tipova (6, 11, 41, 43, 44) izaziva pojavu genitalnih bradavica, kondiloma koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom. Visokorizični – “high risk” tipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma.

Cervikalna displazije sveobuhvatni je naziv za intraepitelne novotvorine, abnormalne promjene ograničene na sluznicu vrata maternice, označene kraticom CIN – “cervikalna intraepitelna neoplazija”. Premu stupnju zahvaćenosti epitela se razlikuju CIN1 (blaga displazija); CIN2 (umjerena displazije) i CIN3 (teška displazija).

Kronična ili perzistirajuća HPV infekcija povisuje rizik nastanka raka vrata maternica za 65, a kod onkogenih, visokorizičnih tipova i za 130 puta. Ipak, većina žena s pozitivnim HPV testom neće dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju zahvaljujući “prolaznosti” HPV infekcije, jer će se virus u potpunosti izlučiti, najčešće tijekom prvih 6-9 mjeseci od zaraze. Izlučivanje onkogenog HPV tipa 16 može potrajati i do 16 mjeseci, pri čemu test na virus ostaje pozitivan kroz cijelo ovo vrijeme.

Znanstvena istraživanja pokazuju utjecaj kroničnog stresa i određenih stavova o seksu na promjene krvnog optoka u cerviksu, što značajno utječe na lučenje cervikalnih žlijezda. Time se ukazuje na organsku vezu između stresa i promjena u ovom dijelu tijela. Slabljenje imunološkog sustava uslijed kroničnog emocionalnog ili drugog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja, može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje potiču aktivnost virusa.

Kontracepcijske tablete mogu povećati vjerojatnoću nastanka abnormalnosti epitela, premda je točan mehanizam nepoznat. Raspravlja se veća seksualna sloboda i veći broj partnera uz sigurnu zaštitu od trudnoće koju nude oralni kontraceptivi, premda je vjerojatniji mehanizam smanjenje razine vitamina B skupine, odnosno folne kiseline u krvi.

Simptomi ?

Ukoliko se radi o HPV infekciji niskorizičnim tipovima, simptomi mogu biti odsutni a ako su prisutni tada nastaju genitalne bradavice ili kondilomi. U muškaraca se kondilomi javljaju na glavi penisa i prepuciju, u žena na malim usnicama, po cijeloj površini vagine, oko anusa ili na stražnjici. Ako je broj kondiloma umjeren, popraćeni su umjerenim svrbežom. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u skupinama, moguća su krvarenja i tada su kondilomi veoma bolni.

HPV infekcija s visoko-rizičnim tipovima može biti pridružena ili se javiti izolirano, uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice učinjenog u okviru obrade abnormalnog PAPA nalaza.

Postavljanje dijagnoze ?

Istraživanja pokazuju da se čak 50 do 80% blagih poremećaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz visokorizičnog HPV vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, promjene brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola.

U sklopu cjelovite dijagnostičke obrade – otkrivanja i verifikacije cervikalne displazije, ulogu igraju tri komplementarne metode: PAPA test, kolposkopija s ciljanom biopsijom i patohistološka analiza uzorka.

U novije vrijeme, ovom klasičnom dijagnostičkom trijasu pridodana je i HPV testiranje ili tipizacija virusa, čiji rezultati omogućuju razdvojiti “biološke” od “morfoloških” promjena epitela.

U odsustvu HPV infekcije, promjene se nazivaju “morfološki CIN”, jer i ako se morfološki (izgledom) radi o displaziji, ove promjene ne mogu dovesti do nastanka karcinoma. Samo promjene epitela izazvane humanim papiloma virusom predstavljaju rizik za nastanak karcinoma, te se nazivaju “biološki CIN”.

Mogućnost reakcije organizma tipa prolazne i trajne HPV infekcije, kao i dugi period razvitka prekanceroza iz blagih i umjerenih promjena ostavljaju ogroman prostor za zdravstvenu intervenciju.

Infekcija HPV-om (Humani Papiloma Virus) je danas najčešća spolno prenosiva bolest. Učestalost HPV infekcije najviša je u spolno aktivnih žena mlađih od 25 godina. Procjenjuje se da najmanje 80 — 100% žena u dobi između 18 — 25 godina dolazi pri spolnom kontaktu u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% žena razvija simptome. Do danas je izolirano više od 100 tipova HPV-a. Ako se radi o infekciji sa tipovima niskoga rizika (6, 11, 41, 43, 44) javljaju se genitalne bradavice koje su ujedno i zarazne i prenose se najčešće spolnim odnosom. Dok je infekcija sa visoko rizičnim tipovima virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasnija zato što se oni povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) koja se prezentira bez ikakvih simptoma. U oko 90-95% slučajeva infekcija HPV-om prolazi spontano ali ako je imunološki mehanizam neadekvatan infekcija može biti trajna i dovesti do prekenceroznih promjena vrata maternice a potom i do karcinoma.

HPV-u su najizloženije mlade djevojke, zbog fiziološke nezrelosti vrata maternice, pa je preporuka da u spolne odnose ne bi trebale stupati prije 17 godine. Virus koji se prenosi putem oralnog seksa u nekim slučajevima uzrok je raka grla, barem tako tvrde američki znanstvenici. HPV također uzrokuje i rak penisa. Seks sa više partnera ili sa partnerom koji je imao više različitih partnera povećava šanse za dobivanje HPV infekcije. HPV je , vjerojatno, najčešća spolno prenosiva bolest.

Prije nekoliko godina razvijeno je cjepivo za humani papiloma virus (HPV) i preporučeno mladim ženama i djevojkama starijim od 12 godina.

HPV cjepivo ne liječi, ali ukoliko se dobije prije izlaganja virusu, može spriječiti infekciju sa 4 podvrste HPV virusa. Cjepivo protiv HPV neće zaštititi od drugih spolno prenosivih bolesti kao što su HIV, gonoreja ili infekcija klamidijom, a nakon što je osoba zaražena, cjepivo više nije efikasno. Zbog toga mnoge zdravstvene agencije preporučuju da se cijepe djevojke koje još nisu spolno aktivne. Rašireno cijepljenje počelo je u mnogim dijelovima svijeta. Istraživači u Viktoriji pregledali su podatke o cervikalnim abnormalnostima kod žena, visokog i niskog stupnja , prije i poslije programa cijepljenja. Cervikalne abnormalnosti visokog stupnja uključuju predkancerozne promjene stanica koje često prijeđu u rak. Nakon što je započeto cijepljenje, nađeno je 38%-tno smanjenje visokog stupnja cervikalne abnormalnosti kod žena mlađih od 18 godina.

Registrirana cjepiva protiv HPV-a visoko su djelotvorna u sprečavanju displazija vrata maternice uzrokovanih HPV tipovima sadržanim u cjepivu te smanjuju rizik nastanka premalignih promjena i posljedično invazivnog raka vrata maternice. Uobičajene nuspojave cijepljenja poput otekline i boli na mjestu primjene i povišena tjelesna temperatura, koje se često javljaju, prolaze spontano bez posljedica.

Stručnjaci tvrde da je cijepljenje samo dio rješenja. Važno je da roditelji cijepe djevojčice od 12-13 godina i starije, međutim, iako su i cijepljene, žene i dalje moraju ići na redovne ginekološke preglede, jer cjepivo štiti od samo nekoliko vrsta HPV virusa koji dovode do raka vrata maternice. PAPA test , kombiniran sa cijepljenjem i dalje je najbolji način za prevenciju raka vrata maternice.

Neki smatraju da je ovakvo cjepljenje davanjem vatrenog oružja 12-godišnjakinjama i promicanjem promiskuiteta. I mnogi roditelji dijele zabrinutost da će cijepljenje povećati seksualnu aktivnost mladih ljudi. Međutim, za to nema dokaza. Cijepljenje protiv HPV-a može biti izvrsna prilika za sve roditelje kako bi razgovarali o seksu i zdravlju sa svojim kćerima i sinovima, ravnopravno i u dvosmjernoj komunikaciji, a ne držati predavanje . Djecu ne možemo ni na što prisiliti, ali im trebamo ukazati na rizike koje nosi spolno neodgovorno ponašanje.

VIRUS SE NE ŠIRI SAMO SEKSOM

1. Najčešće se prenosi spolnim odnosom. Oralnim seksom bradavice se prenose u usta

2. Intimni kontakt sa zaraženim dijelom tijela je dovoljan. HPV-infekcija moguća je i u djevica

3. Neke vrste HPV-a uzrokuju kožne bradavice ruku, a njima se virus može prenijeti na drug dijelove tijela

4. Majke s bradavicama na rukama virus mogu prenijeti djeci

5. Moguća mjesta zaraze su i solariji, kozmetički saloni i saloni za masažu.

Gospođa je čula da je pušenje cigareta povećava rizik od raka vrata maternice ? Da li je to istina?

Pušenje predstavlja najznačajniji čimbenik pojavnosti cervikalne displazije i neovisni je rizični čimbenik u nastanku raka cerviksa. Duhanski dim je mješavina plinova, kapljica i sitnih čestica, prije svega ugljičnog monoksida, vode, nikotina i duhanskih katrana.

Kotinin, aktivni sastojak nikotina čije je prisustvo otkriveno u sluznici cerviksa kod žena pušačica, doslovce se ugrađuje u stanice vrata maternice pri čemu se DNA stanice izložena virusu brže mijenja i poprima neprirodna svojstva.

Mnogobrojna istraživanja su dokazala povezanost između pušenja i pojave abnormalnosti epitela vrata maternice. U skupini HPV pozitivnih žena, pušačice imaju dvostruko veći rizik obolijevanja od raka cerviksa, ovisno o intenzitetu pušenja.

Žene koje puše imaju i nižu razinu antioksidanasa. Istraživanja pokazuju 66% manju razinu beta karotena u žena s rakom cerviksa koje puše. Otuda je prestanak pušenja nužan najkasnije pri pojavi abnormalnosti epitela u PAPA testu.

Da li kontracepcijske pilule mogu izazvati rak ?

Izazvati ga ne mogu, ali povećavaju rizik od oboljenja.

Steroidni hormoni, kao što su estrogen i progesteron iz kontracepcijskih pilula igraju ulogu u napredovanju i pogoršanju cervikalne displazije. Većina abnormalnih promjena nalazi se u području “transformacijske zone” koja predstavlja područje cerviksa koje je najosjetljivije na promjene u razini estrogena i gdje se odigrava konverzija estradiola u 16-alfa-hidroksiestron.

Progesteron sa svoje strane potiče ekspresiju viralnih gena HPV-16 i HPV-18 na razini transkripcije i stabilnosti mRNA molekule. Tako je u skupini HPV pozitivnih žena uporaba bilo kojeg oralnog kontraceptiva tijekom 5-9 godina povezana s 1.7 puta većim rizikom obolijevanja od raka cerviksa, a tijekom 10 i više godina s čak 4.5 puta većim rizikom nastanka raka cerviksa.

Otuda potiču preporuke za uzimanje nekog od preparata folne kiseline uvijek uz oralnu kontracepciju, kao i za prekid uzimanja oralnih kontraceptiva kod ponavljane pojave abnormalnih PAPA nalaza.

Gospođa ima HPV infekciju, ali nema promjena na PAPA testu ?

Samo postojanje HPV-infekcije, bez promjena u PAPA-nalazu i bez okom vidljivih promjena na spolovilu, ne zahtjeva posebno liječenje. U tim slučajevima, koji su i najčešći, preporučuju se različite higijensko-dijetalne mjere, promjene nekih životnih navika i pripravci za obnavljanje vaginalne mikroflore.

Dobrobiti probiotika u različitim infekcijama već su dobro poznate, a prema novijim saznanjima njihova se učinkovitost primjećuje i u prevenciji, odnosno kontroli postojeće HPV-infekcije. Uz uredne životne navike i pripomoć probiotika, kod više od 90% žena s dokazanim postojanjem visokorizičnog soja HPV-a infekcija će proći u roku od dvije godine.

Ima samo jednog partnertra, dobila HPV infekciju.

Gospođa pita kako se mogla zaraziti HPV-om ako ima samo jednog partnera ?

Najsigurniji način za eliminaciju rizika od HPV-infekcije je apstinencija od spolnog odnosa s drugim osobama, no to je istovremeno za većinu osoba teško prihvatljiv način smanjivanja rizika. Za one koji ipak odluče biti spolno aktivni, izlaz predstavlja dugotrajni, obostrano monogamni odnos s neinficiranom osobom. Ipak, u svakom pojedinom slučaju je teško ustanoviti HPV-status spolnog partnera koji je ranije bio spolno aktivan. Za spolno aktivne osobe, a koje nisu u dugotrajnoj, obostrano monogamnoj vezi, smanjenje broja partnera smanjuje rizik od infekcije HPV-om. Upotreba kondoma smanjuje učestalost karcinoma vrata maternice za koji se smatra da je bolest vezana uz HPV-infekciju. S druge strane, uloga kondoma u prevenciji HPV-infekcije još nije poznata, budući da do HPV-infekcije može doći kako na dijelovima koje kondom pokriva kao i u ostalim, nepokrivenim dijelovima.

-Ne mora značiti promiskuitet, osoba je možda od prije zaražena HPV-om i sad je prenijela novom partneru.